Treće športske ljetne igre mladih – Donji Miholjac 2008.

Zajednica športskih udruga grada Donjeg Miholjca u suradnji s Osnovnom školom «August Harambašić», treću godinu za redom organizirala je rekreativna športska natjecanja – Športske ljetne igre mladih - u koja su bila uključena djeca od 5. do 8. razreda osnovne škole i 1. i 2. razreda srednje škole.
U razdoblju od 07. do 18. srpnja, mladi Donjomiholjčani natjecali su se u malom nogometu, stolnom tenisu i tenisu, a sva natjecanja bila su odigrana u nastavno-športskoj dvorani, kao i na vanjskim terenima.
U samom natjecanju sudjelovalo je preko 250 mladih športaša i športašica, a za one najuspješnije upriličena je i svečana dodjela pehara i medalja, koje su djeci uručili predsjednik Gradskoga vijeća, Viktor Pfeiffer, predsjednik Zajednice športskih udruga grada Donjeg Miholjca, Mladen Loina i tajnik Zajednice, Vladimir Skeleđija.



REZULTATI PO NATJECANJIMA:

Mali nogomet

5. i 6. razred OŠ

1. Autoškola Topolovec
2. Bad boys (2)
3. Bad boys (1)
4. Kohorta
5. Đeram Črnkovci

Najbolji vratar: Mihael Broz (Bad boys 2)
Najbolji strijelac: Luka Korov (Bad boys 2)

7. i 8. razred OŠ

1. Caffe bar Glenn's
2. Fortuna
3. Lotus Viljevo
4. Belišće
5. Royal Boysi

Najbolji vratar: Željko Ronta (Caffe bar Glenn's))
Najbolji strijelac: Hrvoje Šimunović (Caffe bar Glenn's)


1. i 2. razred SŠ

1. Jago
2. Sparta
3. Blok DM
4. Young Boys
5. Srednjoškolci
6. Beta United

Najbolji vratar: Kristijan Kranjčević (Young boys)
Najbolji strijelac: Josip Crnčan (Sparta)


Stolni tenis

Dječaci:

1. Dino – Thomas Vuzem
2. Josip Đakovac
3. Arijan Vinković

Djevojčice:

1. Ana Kovačević
2. Ines Vuzem
3. Katarina Šapina
4. Marina Vuzem


Tenis

Djevojčice:

1. Marta Košćak
2. Matea Košćak
3. Ella Sever
4. Đeni Špoljarić

Djevojčice (mlađe):

1. Ana Mačković
2. Sara Tadić
3. Ana Matijević
4. Elizabeta Tukerić

Dječaci:

1. Alen Kamenić-Smrekar
2. Domagoj Senković
3. Dario Zetaić

Konačno jedinstveni

Osnivač i vlasnik Limexa Josip Šelej u suradnji s organizatorima Miholjačkog sijela dao je nemjerljiv doprinos uspjehu te manifestacije. Osim što je u ime tvrtke dao gotovo polovicu potrebnog novca za tu manifestaciju, svojim je primjerom i zagovorom potaknuo i druge sponzore da u skladu s veličinom tvrtke daju novčani doprinos za organizaciju ove jedinstvene manifestacije koja je okupila mnoštvo gostiju, izvođača i posjetitelja iz bliže i dalje okolice

''Oduševljen sam time što je konačno u gradu stvorena takva suradnička atmosfera koja je omogućila meni kao najvećem poduzetniku u gradu da zajedno s ostalim kolegama poduzetnicima dam primjeren doprinos jednoj takvoj manifestaciji kao što je ''Miholjačko sijelo''. Konačno smo svjedoci jedne stvaralačke atmosfere koja je stvorena u gradskoj vlasti i primjerene suradnje s lokalnim poduzetnicima na zadovoljstvo sugrađana. Nažalost, ovaj grad pamti i drugačija vremena kada je održavanje ove kulturne i turističke manifestacije bilo organizirano u dramatičnim okolnostima bez prave koncepcije, uz indolentne organizatore koji naprosto nisu davali šanse da se s njima surađuje. Nisu bili sposobni i morali su otići. Konačno sam sretan i zadovoljan jer sam zajedno s ostalim kolegama poduzetnicima dobio mogućnost da novčano i organizacijski pomognem održavanje jedna takve manifestacije koja je plijenila pozornost naših sugrađana, ali i brojnih gostiju iz susjedne Mađarske i drugih susjednih gradova. Prema podacima kojima raspolažem organizacija ove manifestacije iziskivala je velika financijska sredstva, oko 250 tisuća kuna i sretan sam što je Limex u tome sudjelovao s gotovo polovicom iznosa. Uz to smo sudjelovali i u koncipiranju manifestacije i njezinom provođenju, pa je moje zadovoljstvo i veće. Dobili smo mnoge pohvale za uspješnu organizaciju i cjelokupan program, ali nam je najvažnije zadovoljstvo naših sugrađana. Ponosan sam što sam bio u mogućnosti na ovaj način pokazati pripadnost ovome gradu, jer ga ja doživljavam kao svoj grad, i sa zadovoljstvom sam dao velik doprinos u održavanju ove manifestacije'' - rekao nam je vidno zadovoljni Josip Šelej, generalni direktor i vlasnik tvrtke Limex.
''Budući da je pred nama obilježavanje Dana grada, a s obzirom na ovakva iskustva s čelništvom Grada i na stvorenu atmosferu zajedništva, koja podrazumijeva pružanje mogućnosti poduzetnicima da daju svoj osobni doprinos u stvaranju pozitivnih odnosa sa gradskom vlasti, već sam dao svoju ponudu da na sličan sponzorski način doprinesem i prilikom organizacije svečanosti povodom Dana grada. Prema dogovoru Limex će se uključiti kao suorganizator i sponzor koncerta jednog od najpoznatijih i najvećih hrvatskih izvođača zabavne glazbe'' - najavio je na kraju razgovora Josip Šelej.

"Srce, ja ću od tebe napraviti dobar tamburaš"

Na "Miholjačkom sijelu", već po tradiciji, i ove su godine nastupali "Slavonski bećari" i poklonicima tamburaške glazbe razgalili dušu. S njima je nastupao i njihov osnivač Antun Nikolić - Tuca. U očekivanju nastupa s njim smo prebirali po sjećanjima glazbenika - veterana koji se, nema sumnje, zahvaljujući svirci i tamburici i u šezdeset i petoj sjajno drži i nastupa kad god se za to pruži prigoda

Antun Nikolić, svima znan po nadimku Tuca, sjajan je glazbenik koji je zahvaljujući tamburici i glazbi obišao mnoge svjetske metropole. Nije čudo što je taj doajen tamburaške glazbe tako sjajan glazbenik. Imao je sjajnog učitelja - legendarnog Jašu Lakatoša koji je, kada ga je čuo kako svira kao dječačić, odmah naslutio da pred sobom ima izrazito talentiranog svirača. Riječi koje je tada majstor Jašo rekao, popularni Tuca pamti još i danas: "Srce, ja ću od tebe napraviti dobar tamburaš“. Cijeloga je života vezan za glazbu i tamburicu, ali je njegovo ime sinonim za "Slavonske bećare“ sastav koji je proslavio tamburašku glazbu.

35 godina "Slavonskih bećara"

"Slavonske bećare“ smo osnovali 1971. godine Kićo Slabinac i ja. Naime, prije toga smo imali veliki tamburaški orkestar pri Radio Osijeku, koji je bio osnovan za studijska snimanja, pa smo zaključili da bi bilo dobro osnovati manji sastav koji bi mogao češće nastupati. Od tada smo nekoliko puta mijenjali ekipu, a eto ja sam stalan u svim postavama. Kroz "Bećare“ je prošlo 25 glazbenika od kojih su mnogi kasnije napravili solističke karijere. U "Bećarima“ su nastupali i Miroslav Škoro, Marta Nikolin, Šima Jovanovac, Željko Lončarić-Žec, Barba i mnogi drugi. U sadašnjem postavu sviramo već četiri - pet godina i nadam se da ćemo još dugo nastupati. Tamburaška je glazba još uvijek vrlo popularna, a znate da nije uvijek tako bilo. Drugi su nam nametnuli svoju glazbu, pa je bila prava rijetkost da se na veseljima poput svadbi čula tamburica. Mi smo, eto kroz ovih više od trideset pet godina sačuvali svoju glazbu, promovirali smo tamburicu kao univerzalni instrument. Drago mi je da smo mi dali dobar doprinos popularizaciji tamburaške glazbe. Imali smo taj osjećaj koji je nužan da tamburi vratimo važnost koju je imala u glazbenoj kulturi Slavonije. Pokazali smo da se na tamburici može svirati doslovce svaka vrsta glazbe - i jazz i klasična i rock. S Kićom smo snimili pet -šest LP ploča s izvornom narodnom glazbom i to je bilo dragocjeno za očuvanje domaćeg glazbenog izričaja. Mnogi su glazbenici počinjali upravo tako da su "skidali“ te izvorne narodne pjesme koje smo mi sačuvali od zaborava" - priča Tuca.

"Počeo sam svirati rano i prije no što sam krenuo u školu. Živjeli smo još u rodnoj Županji i kod kuće sam samouk počeo svirati tamburicu uz starijeg brata Luku. S njim sam imao i prvi nastup sa šest godina na nekoj njegovoj školskoj priredbi. Kasnije kada smo 1956. godine doselili u Osijek nastavio sam još ozbiljnije. Tamo je nastupao legendarni Jašo Lakatoš. On mi je bio glazbeni učitelj i uzor i kad me je čuo, odmah mi je rekao: “Srce ja ću od tebe napraviti dobar tamburaš“. Već za dvije godine, dakle 1958. godine sam nastupao u sastavu Radio Osijeka kojeg je vodio isto tako legendarni Julije Njikoš.

"Dinamiti"

Šezdesetih godina Kićo Slabinac i ja smo osnovali "Dinamite“. Bili smo u trendu, pratili smo što se događa na glazbenoj sceni i okupili smo prijatelje glazbenike s kojima nastupamo do 1967. kada odlazimo u vojsku. Poslije sam se opet vratio tamburici, nekoliko sam mjeseci svirao i u Tamburaškom orkestru Radio Novog sada, pa se opet vraćam u Osijek na Radio gdje sam član Tamburaškog orkestra i glazbeni urednik. Eto tako smo 1971. godine u vrijeme Hrvatskog proljeća osnovali Tamburaški sastav "Slavonski bećari“. Kod vlasti baš nismo bili dobro prihvaćeni, ali nas je zato publika jako voljela i eto, opstali smo sve ove godine. Već desetak godina u Bećarima nastupam sa sinom i nadam se da ćemo još dugo ovako. Mlađi dolaze, a ja se, nošen njihovim poletom, također osjećam mladim, iako imam šezdeset pet godina. Sad sam u mirovini, imam troje unuka kojima posvećujem dosta vremena. Rado se družim s prijateljima, često sam na Radiju gdje sam proveo mnoge godine uz glazbu. Volim i pecanje, ali baš ne stignem često biti na vodi, jer su mi unuci prva i najozbiljnija preokupacija“ - sjetno će "did Tuca“.

"U Miholjcu sam kao kod kuće"

Za Donji Miholjac me vežu lijepa sjećanja i prijateljstva. Često sam nastupao ovdje. Čini mi se da eto već šesti ili sedmi puta imamo nastup na Miholjačkom sijelu sa "Bećarima“. Dolazio sam u Donji Miholjac i okolna sela i kao glazbeni urednik Radio Osijeka s tonskim kolima da snimamo izvornu narodnu glazbu. Sin mi je ovdje išao u školu za vrijeme najžešćih napada na Osijek tijekom Domovinskog rata. Dolazim ovdje na pecanje. Stekao sam ovdje i drage prijatelje s kojima se redovito družim kada dođem, primjerice Baja Nikolić, Vlado Nemet i njegova supruga, tako da se ovdje osjećam kao kod kuće.

Vicmaher na djelu - Danas svaka šuša-muša može glumiti

Edo Vujić zagrebački glumac koji je ove godine obilježio 35. obljetnicu glumačkoga rada jedan je od brojnih glumaca koji su prijatelji Donjeg Miholjca. Grad je upoznao drugujući s ocem i sinom Torjanac, ali i s Mikom, Janezom i drugim entuzijastima koji su gradili kulturno-umjetnički amaterizam u Donjem Miholjcu. Zato mu je svaki boravak u Donjem Miholjcu nov doživljaj, a posebno ga raduje svaki novi susret s razdraganom publikom

Rijetki su glumci ili zabavljači koji i do posljednjeg trenutka prije izlaska na scenu nemaju rituale koji im pomažu da izvedu uspješan nastup. I Edo Vujić je takav, ali je njegov ritual da zabavlja društvo u kome opušteno čeka poziv na scenu. Nekoliko je puta Stjepan Mikolašević Mika prekidao razgovor koji smo vodili u restoranu "Slavona“ pozivajući ga da krene, jer je voditelj već nervozan, a isto je tako Edo nekoliko puta nastavljao prekinuti ležerni razgovor u kojem smo se podsjećali na njegove glumačke početke. Naravno da je ta opuštenost prije nastupa stečevina desetljeća iskustva i rutine u glumačkom poslu.
"Naslijedio sam, Bogu hvala, mnogo talenta, a sve je ostalo uporan rad. Još kad sam bio u školi mnogi su profesori prije ispitivanja gradiva zahtijevali da im ispričam vic o čijoj je iskričavosti ovisila i ocjena koju bih dobio. Kada sam se glumom počeo ozbiljnije baviti u Zagrebačkom kazalištu mladih, prošli smo s pedagozima koji su ondje radili, pravu malu glumačku akademiju sa svom podukom koja je potrebna glumcima. Nezaboravna je Zvjezdana Ladika koja nas je mnogo čemu naučila. Zato vjerojatno i nisam osjećao potrebu da završim klasičnu Glumačku akademiju, jer bi morao prekidati glumiti, raditi, da bih učio ono što već znam. Bili smo sjajna ekipa i imali smo brojne nastupe. Glumom se u stvari bavim znatno više od 35 godina koliko smo priznali ja i moji suradnici obilježavajući početkom ove godine 35. obljetnicu rada. Naime, ne računam ono amatersko bavljenje glumom, već je eto prošlo 35 godina od kako za glumački posao primam naknadu – honorare ili plaću" - priča nam Edo.
S tolikim talentom za vic, mora da ste imali problema s dramskim ulogama?
"Ma, znate, svaki glumac ima problema s nekom vrstom uloga. Da sad pitate Peru Kvrgića, siguran sam da bi nabrojio tek pokoju ulogu iz svog opusa koja mu je "sjela“. Tako je i sa mnom. U Varaždinskom gradskom kazalištu sam dugo radio kao gostujući glumac i ondje sam nosi dramski repertoar. To je naprosto sudbina glumaca u manjim kazalištima. Tamo sam igrao i po šest premijera u sezoni što je strašno mnogo. Mnogo sam nastupao, ali to je tako, u svakom poslu ima nešto što ti je lijepo, ugodno i pravi "gušt“ i ponešto što "moraš odraditi“. Ja sam ponosan na to što sam i taj manje omiljen dio posla odradio profesionalno i onako kako su to redatelji zahtijevali. Sad sam već dvadeset godina u Kerempuhu gdje imam većinom uloge koje me oduševljavaju".
Je li teško imati ovakve nastupe u kojima treba zabavljati publiku pričajući im viceve?
"Je. Moram se dobro pripremiti. Ponajprije trebam izvršiti nekakvu "globalnu selekciju“ viceva koje ću pričati. Nije nevažno je li program ugovoren za publiku koja te sluša „po narudžbi“ zato jer je pozvana uz neku drugu prigodu. Takvi su obično došli mrzovoljni i ne odgovaraju, ne reagiraju na ono što pričam. Isto tako, ako je u publici mnogo djece, opet moraš paziti što ćeš pričati, jer ne priliči da prostačiš ako su posjetitelji premladi. Inače, oko te psovke u vicu dosta smo često raspravljali. Neki vic naprosto ne možeš ispričati bez tih uzrečica. To čak i ne zovem psovkom. Tako viceve i pričamo u običnom razgovoru i to je dio šarma u nastupu. Nikada ne psujem bez neke posebne potrebe, tek da bih psovao".
Koliko ste najduže nastupali "u cugu"?
"Cijelu noć. Bilo je to sjajno. Negdje smo nastupali na nekoj priredbi Kemal Monteno i ja. Sjajan nastup. Kada je sve završilo za publiku, domaćin je priredio večeru za izvođače i organizatore i bilo nas je negdje oko četrdeset. Naizmjence smo pričali viceve Kemo i ja. Sjajan je kozer i međusobno smo se nadopunjavali doslovce do jutra, cijelu noć".
Kakva je situacija na "stand up sceni" u Hrvatskoj?
"Katastrofalna. Danas svaka šuša - muša misli da može glumiti. U Zagrebu ima grupa zabavljača koji sami sebe nazivaju "stand up“ zabavljačima i sami sebe doživljavaju kao da su izmislili kabare, a to nema veze. Pravi je kabare kod nas bio kada su nastupali Viki Glovacki, Nela Eržišnik i Braco Reiss začetnici domaće stand up komedije, ali to je tema za neki duži razgovor".
Dobro, onda na kraju što čete na jesen kad se odmorite?
"Pa, već smo počeli pripreme za novu predstavu u "Kerempuhu“, a ja imam novi projekt. Nešto poput kasete „Naš vic svagdašnji“, ali ću nastojati da u tehničkom smislu to bude kvalitetnije. Bit će to DVD sa vicevima i uvjeren sam da će biti dobro prihvaćen od publike".


Na dan predstave Edo Vujić posjetio je i pogone "Limexa“:
"Začuđen sam onime što sam vidio. Nisam neki poznavatelj tehničke struke, ali me fascinirala ta množina i veličina modernih strojeva. Svjestan sam što znači jedno tako veliko poduzeće za Donji Miholjac, ali i za našu Hrvatsku. Nije mala stvar biti najveći proizvođač u Europi bilo čega, a kada su u pitanju takvi proizvoda kao što se miješalice, kolica i kamini. To je nešto posebno. Siguran sam da kod nas nema puno tako moderno opremljenih tvornica kao što je ova i za to treba "skinuti kapu“ vlasniku i osnivaču tvornice Josipu Šeleju" - komentirao je Edo.

Colonia – euforija, emocije i ritam

Svojim je euforičnim nastupom dance grupa Colonia oduševila Donjomiholjačku publiku. Tako je u stvari na svakom njihovom nastupu. Vrhunski profesionalci svladali su sve tajne svoga zanata i zato oduševljavaju ma gdje nastupaju. Nekome se njihova glazba i ne mora sviđati, ali žustrinu i energiju koju Indira unosi u nastup svatko mora poštovati

Svaki je detalj nastupa Colonie dobro planiran, a kada se poklope raspoložena publika, dobar prostor i sve tehničke pretpostavke – imamo sjajan program. U Donjem se Miholjcu poklopilo baš sve.

Danceri su došli neposredno pred nastup, jer su na cestama diljem Hrvatske vladale gužve pa se predložena ruta do mjesta nastupa nije pokazala baš najboljom. Večer prije nastupa u Donjem Miholjcu nastupali su u Malinskoj i pred njima je bio dug put prema Slavoniji.

"Slavoniji se rado vraćamo, jer smo na koncu, svi Slavonci,“ priča nam manager grupe, Tomislav Jelić. To je također sjajna odlika članova grupe. Svatko radi svoj posao i maksimalno se trudi da ga odradi kako najbolje umije. Tako Tomislav kontaktira s novinarima kada je pitanje vezano za grupu i nastupe, a Indira kada je riječ o imageu grupe, plesnim izvedbama, stilingu. Boris Djurdjević je autor i producent i često nije s njima na nastupu – jer priprema nove stvari.

Svaki koncert velik projekt

"Slavoniji se vraćamo da bismo se malo odmorili i da bismo bili s obiteljima, Indira se vraća u Županju, ja u Otok, a Boris u Vinkovce. Svi smo u brakovima i imamo obitelji pa i djecu i obiteljske obveze. I u slobodno se vrijeme družimo, ali na koncertima i u pripremi koncerata sve je strogo službeno. Mi smo prijatelji bili i prije "Colonie“. Boris i ja smo radili na radiju, snimali smo reklame, a kada smo trebali vokal angažirali bismo Indiru. Iz prijateljstva je sve počelo pa smo eto prije 13 godina i osnovali grupu. Ostalo znate. Devet je albuma iza nas, imamo svoju stalnu publiku i ne možemo reći da nas negdje vole više ili manje. Svatko zna što će dobiti na koncertu kada nastupa "Colonia“. Puno pozornosti posvećujemo tim živim nastupima jer su oni najbolja veza sa publikom. Zato sve dobro pripremimo, vodimo dosta dobrih plesača i, pogotovo kada to mi organiziramo, imamo velik stage i nastup bude dojmljiv. Produkcija svakog koncerta zahtijeva mnogo napora, skupa je, pa se dakako osjećamo i obveznim dati sve od sebe da sve uspije u skladu s očekivanjima. Mi imamo mnogo albuma, mnogo pjesama i naš je svaki nastup veliki projekt. Dosta toga ovisi o mjestu gdje se koncert održava, na otvorenom, na trgu ili u dvorani, jer se tome prilagođavamo, ali u pravilu to bude vrhunsko svjetlo, zvuk i scenografija tako da nas rado zovu na nastupe. Za nas je svaki koncert velik projekt, pa smo i zbog takvog pristupa već trinaest godina "u poslu“. Za sada ne osjećamo da je došlo do zasićenja. Dapače. Eto prošlih smo šest mjeseci radili na novom projektu, i prije desetak dana je završen i promoviran novi album "Pod sretnom zvijezdom“ . Noseća melodija bila je u četvrtom Bigbrotheru najavna špica, tako da je ušla u uho. Cijelo ćemo ljeto imati promotivne nastupe, a nastavit ćemo nakon kratkog odmora u devetom mjesecu. Tada dolaze veliki nastupi u Sloveniji i u Sarajevu gdje ćemo promovirati taj novi album".

Euforija - emocije - ritam

"Tako teče naš profesionalni život. Uglavnom preko vikenda nastupamo, žurimo svojim obiteljima da se odmorima. Još uvijek kada kažemo idemo kući znači da idem u Slavoniju, a u Zagrebu nam je posao. Čak i kada pripremamo nove projekte ne prestajemo s nastupima. Boris pripremi nove stvari, mi ih u danima kada ne nastupamo na koncertu snimimo, a on kasnije priprema produkciju u studiju i dorađuje za pultom. Tako ostvarujemo taj nužni kontinuitet u nastupima i stalno smo prisutni na pozornicama diljem Hrvatske i susjednih zemalja“ - priča Tomislav.

Indira se također spremna priključila razgovoru. Dakako plijenila je pozornost svojim novim izgledom. Ponovo je sve svoje obožavatelje iznenadila.

"Rado mijenjam izgled. To me jako veseli. Glazba i moda su velika igra u kojoj je sve dopušteno. Nadam se da će se i publici svidjeti moj novi izgled koji je spoj buntovnog i ženstvenog, što je ideal mlađe generacije“ - rekla je u dahu žureći na posljednji dogovor s plesačima.

"Svaki naš koncert je euforija, emocija i ritam. Svaki puta nastupamo bez kalkulacija, dajemo sve od sebe i sigurna sam da će to večeras osjetiti i publika u Donjem Miholjcu i uživati u koncertu.

Tako je i bilo. Nakon prve najavne melodije, kratak protokolaran pozdrav s gradonačelnikom Stjepanom Vidukom na pozornici i za čas je ponovo sve prštalo od ritma glazbe, plesa, osmjeha i oduševljene publike. Koncert bez kalkulacija.

Oživljena tradicija i narodni običaji

Ovogodišnje 34. Miholjačko sijelo privuklo je veliki broj posjetitelja, kako Donjomiholjčana tako i njihovih gostiju. Veliki šator pokraj Hotela Slavona s 500 sjedećih mjesta, svake večeri bio je popunjen do gotovo posljednjeg mjesta, a u subotu za vrijeme nastupa glazbene skupine Colonia, kao i u nedjelju tijekom nastupa svih gostujućih KUD-ova, bio je premali da bi primio sve zainteresirane posjetitelje

Opća je ocjena organizatora i pokrovitelja Sijela, kao i svih posjetitelja, da je ovogodišnje Sijelo bilo najbolje organizirano do sada, a to su nam potvrdili i brojni gosti iz svih krajeva Lijepe naše i susjednih država.
Najveća kulturna manifestacija u Donjem Miholjcu – "Miholjačko sijelo", ove je godine organizirana 34. puta za redom. Četiri dana Miholjčani i njihovi gosti imali su prigodu uživati u bogatstvu šarenila i ljepote narodnih nošnji, prikazu starih običaja, pjesama i plesova, ali i u izložbi likovnih radova, nacionalnoj izložbi pasa svih pasmina te vrhunskom koncertu glazbene skupine Colonia. Organizacije i ovogodišnjeg sijela prihvatio se KUD "Matija Gubec" uz svesrdnu pomoć Turističke zajednice Grada, generalnog sponzora tvrtke Limex i osobno gradonačelnika Stjepana Viduke.

Bogati program
Prvoga dana ovogodišnjeg Sijela, led je svojom izložbom probila Udruga za likovno i kreativno oblikovanje Likrob, postavljanjem izložbe svojih radova u Hotelu Slavona, dok je drugoga dana Sijela, u petak, pozornost brojnih Miholjčana i njihovih gostiju privukao poznati hrvatski glumac Edo Vujić svojom predstavom "Vic naš svagdanji". Ljubitelje tamburaškog zvuka nakon Ede, posebno je razveselio nastup Slavonskih bećara predvođenih legendom slavonske glazbene scene, Antunom Nikolićem Tucom.
Subota je pod veliki šator pokraj Hotela Slavona donijela i prve folklorne nastupe. Ljubiteljima folklora predstavili su se KUD "Šokadija" iz Starih Mikanovaca, KUD "Kotoriba" iz Kotoribe, KUD "Mato Lovrak" iz Velikog Grđevca, Udruga "Šokačka grana" - muška pjevačka skupina "Šokci" te najmlađi folkloraši donjomiholjačkog KUD-a "Matija Gubec" i Dječjeg vrtića "Pinokio".
Ipak, najveći broj posjetitelja toga dana privukla je glazbena skupina Colonia, čiji je nastup, po slobodnoj procjeni organizatora, pogledalo oko 2.000 Miholjčana, ali i veliki broj gostiju iz susjednih mjesta te iz Republike Mađarske.
Središnji, a ujedno i završni dan "Miholjačkog sijela" bio je najbogatiji događanjima. Dan je započeo Nacionalnom izložbom pasa svih pasmina "CAC – HR Donji Miholjac 2008.", koja se odvijala u perivoju Dvorca Mailath i koja je privukla preko 150 izlagača i njihovih ljubimaca. Nakon višesatnog ocjenjivanja i uistinu teškog posla za suce, najljepšim psom izložbe proglašen je Ši-cu, vlasnice Ružice Surmanović iz Zagreba.

Ljepota nošnji, običaja, plesova i pjesama
Folklorni program započeo je mimohodom dvadeset i jednog KUD-a ulicama Donjeg Miholjca, a nastavio se nastupom svih KUD-ova na velikoj pozornici pod šatorom pokraj Hotela Slavona. Ovogodišnji program upotpunjen je i prikazom starinskog običaja vožnje šokačkih snaša u fijakeru na čijanje perja, kao i prikazom običaja tkanja za tkalačkim stanom, kojeg je ispred zgrade Crvenog križa upriličio poznati mladi etnolog Marijo Kiš. U organizaciji Crvenog križa upriličena je i izložba narodni nošnji koje godinama brižno prikuplja Rakitovčanka Kata Sklizović te ručnih radova izrađenih u radionicama dnevnog boravka "Pomoći u kući starijim osobama" kojeg organizira Gradsko društvo Crvenog križa Donji Miholjac. Istovremeno se na velikoj pozornici odvijao trosatni program u kojem su svu ljepotu svojih nošnji, običaja, plesova i pjesama prikazivali članovi Kulturno-umjetničkih društava iz svih krajeva Lijepe naše, ali i iz susjednih nam država Bosne i Hercegovine i Mađarske. Smotru je prigodnim obraćanjem otvorio gradonačelnik Donjeg Miholjca, Stjepan Viduka, pozdravivši sve goste i naravno sve okupljene sugrađane te svima zaželio ugodan provod u Donjem Miholjcu. Nakon folklornog dijela, ovogodišnje "Miholjačko sijelo" završeno je nastupom ženske vokalne skupine "Druge" i tamburaškog sastava "Fijaker".
Cijelo vrijeme završnoga dana "Miholjačkog sijela" u Donjem Miholjcu snimana je i "Ljetna razglednica" Slavonske televizije, za čije potrebe su Donjomiholjčani uz kostimirane hostese pokušali prikazati nekadašnji život u prekrasnom dvorcu Mailath, ali i sve ostalo što danas čini sastavni dio života u Donjem Miholjcu.

Određena lokacija za novu zgradu Srednje škole

Nakon što prethodna vlast nije pronašla valjano mjesto za izgradnju Srednje škole, pa se taj problem gurao u drugi plan, a škola bivala u sve lošijem stanju, vijećnici Gradskoga vijeća su na prijedlog novoga Poglavarstva u svega nekoliko mjeseci predložili za sve prihvatljivo rješenje. Škola neće mijenjati sadašnju lokaciju

"Odlučili smo da Srednja škola ne mijenja sadašnju lokaciju. Mislimo da je to najbolje rješenje. Postoji izgrađena infrastruktura, riješeni su svi imovinsko pravni odnosi, parcela je dovoljno velika da se na njoj započne izgradnja nove zgrade, a da se nastava nesmetano i dalje odvija. Nije beznačajno ni to da ima dovoljno mjesta da se uz školu izgradi i sportska dvorana za potrebe učenika i rekreaciju građana“ - rekao nam je gradonačelnik Stjepan Viduka.
"Na taj način ćemo stvoriti bolje uvjete za odvijanje nastave u Srednjoj školi. Zaključili smo da nije dobro rješenje da se nova zgrada Srednje škole gradi na pomoćnom sportskom terenu Osnovne škole, što se također predlagalo. Naime, tada bismo imali veliku koncentraciju učenika različite dobi na malom prostoru, a i u pogledu korištenja Sportske dvorane bi došlo do značajnog poremećaja i ne bismo mogli organizirati nastavu u jednoj smjeni, a da istovremeno imamo tu dvoranu za rekreaciju građana i sportska natjecanja. Ovako Grad će pomoći u izgradnji još jedne sportske dvorane u kojoj bi bila organizirana nastava za učenike Srednje škole i rekreacija građana, a postojeća bi dvorana bila na raspolaganju učenicima Osnovne škole i sportskim klubovima. Ovakvim rješenjem u središtu grada dobivamo jedan značajan prostor koji možemo urediti za održavanje javnih manifestacija, jer postojeća Ljetna pozornica koju je prošla vlast podigla bez ikakvih dozvola na neprimjerenom mjestu uzalud potrošivši mnogo novca, ne služi ničemu, a ugrožava postojeće sadržaje i programe koji se odvijaju u Parku".

Limexova automehaničarska radionica

Krajem lipnja tvrtka Limex otvorila je svoju automehaničarsku radionicu za održavanje vlastitog voznog parka. Radionica je otvorena nedaleko sjedišta tvrtke, na «Majuru», a vozila će održavati i servisirati majstor Velimir Ergić.
- Otvaranjem vlastite servisne radionice ostvarit ćemo osjetnu uštedu, jer će se sada svi popravci i servisi vozila koja nisu pod jamstvom moći obavljati u našoj vlastitoj radionici. Ne treba uopće sumnjati da će za majstora Velju biti dovoljno posla jer je potrebno održavati negdje oko 35 vozilo, što velikih teretnih kamiona, što manjih vozila iz našeg voznog parka – kaže Davor Jurkić iz Odjela transporta.
Limexova interna automehaničarska radionica opremljena je svim neophodnim alatima, dizalicama i rezervnim dijelovima, koji su neophodni za kvalitetno održavanje vozila.
- Ovoga trenutka osposobljeni smo za sve manje ili veće automehaničarske radove, a osim njih uskoro bi trebali pokrenuti i uslugu pranja kamiona, što će dodatno smanjiti troškove u Odjelu transporta – rekao nam je majstor Veljo, kojeg smo zatekli na radnom mjestu u trenutku dok je obavljao redoviti servis na jednom od Limexovih kamiona marke Mercedes.

«Zahvaljujem Bogu što sam sreo Limex i njegov proizvod»

Ponekad je uistinu nevjerojatno gdje sve završavaju Limexovi proizvodi. U gotovo svakom kutku Zapadne, a u posljednje vrijeme i Istočne Europe, može se pronaći poneki proizvod s oznakom Made by Limex Croatia. I te proizvode kupuju svi, od velikih trgovačkih lanaca, preko manjih tvrtki i poduzetnika pa sve do najobičnijih ljudi kojima Limexovi proizvodi olakšavaju svakodnevni život. Ipak, posebna je priča vrijedna objave u LimexInfu, kada neki naš proizvod oduševi mega popularnu javnu osobu, kao što je "Trener svih trenera" Miroslav Ćiro Blažević.

Trener koji je ostvario s hrvatskom nogometnom reprezentacijom najveći uspjeh do sada, osvojivši treće mjesto i brončanu medalju na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj prije točno 10 godina, posebno se je oduševio jednim Limexovim proizvodom – Ormarom za oružje, kojeg mu je osobno uručio u njegovoj kući u Kraljevici, član Uprave Limexa, Marko Šelej.

"Ja bih se prije svega zahvalio Bogu da sam sreo Limex i njegov proizvod, jer on me riješio jedne izuzetno vitalne brige, kako da osujetim svu opasnost koju objektivno nosi to "vražje" oružje. Ja sam jedan pasionirani kolekcionar i moram se pohvaliti da imam sve vrste oružja, zahvaljujem se i MUP-u koji je imao ljubaznost da prepozna moju stabilnost psihološku da su mi dali sve vrste dozvola, ali Limex je riješio problem bitan. Ja danas spavam mirno jer imam sef, ali pravi sef kojeg su i Šveđani priznali kao boljeg od njihovog, što ilustrativno prikazuje vrijednost i kvalitetu ovog proizvoda. Neobično sam sretan i zadovoljan jer su mi dečki to danas instalirali i ja od danas mirno spavam. Svima onima koji vjeruju svom Ćiri, ja ću od sveg srca preporučiti ovaj proizvod koji je siguran u dva smjera. Prvo što ima jedan osobiti sef za municiju i naravno ostali prostor za oružje, tako da je on na jedan dvostruki način osigurao sve ono što može spriječiti tu vrstu nesreće".

Izuzetno nam je drago da ste sigurnost svoga oružja odlučili povjeriti našim sigurnosnim ormarima. Recite mi gospodine Blažević, jeste li se ikad prije susreli s tvrtkom Limex?

"Jesam susretao sam se, iako, moram vam to reći, vrlo ste samozatajni. Ipak, eto i sami ste se uvjerili da je malo prije moja tajnica znala da ste svojevremeno proizvodili bicikle. Ipak, evidentno je da onaj koji vodi Limex je uistinu jedna osobita inteligencija, jer našoj Vladi je trebalo jako dugo da shvati da ne možemo brodove proizvoditi, jer ih Koreanci tako jeftino proizvode da mi ne možemo biti konkurentni".

"Ja obećavam, obzirom da sam u jednoj dobi kada se počinjem baviti rekreacijom, kupiti ću jednu miješalicu za beton jer imamo dosta toga za graditi. Savladao sam elementarne stvari zidarske struke i namjera mi je da sam betonom malo zaštitim i uredim svoj dio rive koji se nalazi dolje ispod ove terase".

Miroslav Ćiro Blažević je izuzetno zahvalna osoba za razgovor s kojom nikada nije dosadno i s kojom se može razgovarati o bilo kojoj temi. Isto tako, svatko tko razgovara s Ćirom želi razgovor skrenuti na nogometne teme i razmijeniti mišljenja s "Trenerom svih trenera". Tako smo i mi, ekskluzivno za čitatelje LimexInfa, poželjeli čuti komentar nedavno završenog Europskog prvenstva u Austriji i Švicarskoj.

"I ja ću naravno ući u onaj duh u kojem je cijeli hrvatski nogometni puk, a to je skoro 80 posto cijelog našeg življa, svi smo bili jako nesretni, a u isto vrijeme i ponosni. Ne može nitko zanemarit da su naši dečki zajedno s jednim divnim čovjekom kao što je naš izbornik, napravili sve. Mislim da sam ja dobro plasiran da kažem – stvarno smo imali nesreću. Tako je sudbina htjela, tako je htio Bog, ali sam uvjeren da će ova ekipa zajedno s našim Bilićem i njegovim stručnim stožerom dati hrvatskom puku još puno satisfakcija, jer imaju izuzetno veliki talent i nadasve jako dobro su vođeni".

Ne treba biti tužan, jer i velikog Ćiru Blaževića je 1996. zaustavila "nepogoda" u vidu suca Sundella, a 1998. godine se sve to vratilo.

"Da, točno tako. Interesantno, ima puno dodirnih točaka s onim što se dogodilo u moje vrijeme i sada u vrijeme Slavena. Za očekivati je da se to ponovi, ja se samo nadam da će on otići korak dalje jer ima za to i kapaciteta i materijala".

Koja Vam se reprezentacija najviše svidjela na Euru?

"Nema nikakve dvojbe, iako su u jednom trenutku Rusi pokazali puno, ali se onda ispostavilo da nemaju tu veliku kvalitetu koja bi mogla u kontinuitetu činiti prevagu. Evidentno je da je Španjolska bila najbolja i ona je logično prvak Europe i rekao bih da je puno donijela nogometu u cijelosti, jer će, vjerojatno kao što je to uvijek i slučaj doći do imitiranja šampiona. Nadam se da će svi moji kolege treneri shvatiti da je to ono što publika traži, da je ta vrsta igre spektakularna, atraktivna, napadačka i da je ona formula za očuvanje na tribinama svih onih radi kojih mi jesmo i koji su najvažniji, a to je publika".

Danas svi hvale Fernanda Torresa, ali uvjeren sam da nije bilo onih kobnih šezdesetak sekundi da bi danas cijeli nogometni svijet slavio našeg Ivana Klasnića.

"Vjeruj mi da ja isto tako mislim, ali, kažem, sudbina je jedan fenomen kojem nitko ne može pobjeći, to je tako moralo biti jer je to tako gore predodređeno, ali kao što si i sam rekao, ako Bog da vratit će nam se već za dvije godine".

Najveća opasnost i prepreka našoj reprezentaciji na putu do World cupa za dvije godine, biti će reprezentacija Engleske s novim izbornikom Fabiom Capellom.

"Pa Capello je jedan izuzetan trener i gotovo je sigurno da ćemo u Engleskoj sada imati jednog ljutog rivala, ali mislim da usprkos Capella kojeg osobito respektiram, mi ćemo ponovo napraviti s Englezima ono što oni u ovom trenutku misle da se neće dogoditi".

Vratimo se mi Ćiri Blaževiću. Evo, zatekli smo Vas u Kraljevici, rekli ste da ste na kraćem odmoru, što slijedi dalje? (razgovor s Ćirom Blaževićem obavljen je pet dana prije nego što mu je ponuđen angažman na mjestu izbornika reprezentacije Bosne i Hercegovine op.a.)

"Za sada nemam nikakvu odluku. Moj sin stalno mi nosi garanciju jednog angažmana od milijun dolara, to je istina u Perzijskom zaljevu, ali kako je to moj sin ne želim mu priznati da je tata malo bolestan, malo imam određenih zdravstvenih problema i ne usudim se otići tako daleko, jer tu ako mi se nešto i dogodi među svojim sam ljudima, među svojim liječnicima kojima vjerujem, tako da ne mogu prihvatiti odlazak na tako udaljenu destinaciju. Gotovo je sigurno da ću ja naći ovdje neku nogometnu zanimaciju, ali se ne žurim. Prvi put nakon četrdeset godina, prvi put, da nisam na pripremama, mogu se malo odmoriti, družiti s vama… To je jedna nova vrsta zanimacije koja je uistinu zapravo onakva kakvu jedan čovjek akumuliranog zamora u ovom trenutku i treba".

"Sin Slavonije"

Unatoč najavljenom odmoru, svega pet dana kasnije Ćiro je ponovo šokirao cijeli nogometni svijet, prekinuvši odmor i u 73. godini života prihvativši možda i najveći izazov u karijeri, mjesto izbornika reprezentacije Bosne i Hercegovine.

Na kraju razgovora Ćiro nam je otkrio kako rado dolazi u Slavoniju te i jednu malu tajnu.

"Ja sam izuzetno vezan za Slavoniju. To rijetko kad imam prilike reći, ali moja majka je Slavonka, ja sam Bosanac, ali znam da sam više Slavonac. Ja sam bio izuzetno vezan uz svoju majku, ona mi je bila uzor, i danas je. Ja govorim bosanski kad sam s Bosancima, a inače govorim tako kako vi Slavonci govorite, kako je moja majka govorila. Zbog svega toga izuzetno sam vezan uz Slavoniju na jedan posebno sentimentalan način i čim mi se ukaže prigoda biti će mi posebno zadovoljstvo doći i do vas i posjetiti Donji Miholjac i tvrtku Limex i kupiti jednu miješalicu, ha, ha, ha…

Ronald Bogatić

Miroslav "Ćiro" Blažević (Travnik, 10. veljače 1935.), hrvatski nogometni stručnjak, trenutačno izbornik Bosanskohercegovačke nogometne reprezentacije. Prema vlastitoj izjavi nadimak "Ćiro" je dobio po lutku iz predstave nekog trbuhozborca. To se njemu ni njegovim roditeljima nije sviđalo jer je to ime imalo i neko pogrdno značenje. Njegova majka se svakodnevno molila da ga predstanu tako zvati. Odlaskom u Dinamo Zagreb taj nadimak je nakratko zaboravljen. Tamo je dobio nadimak "Blaž". Međutim ubrzo ga na terenu prepoznaju neki Travničani i počinju mu skandirati, pa je "Blaž" opet postao "Ćiro".Miroslav Blažević u braku je sa Zdenkom Đorđević od 1961. godine. Ima troje djece, kćeri Barbaru (1962.) i Katarinu (1966.) i sina Miroslava (1971). Ćiro i Nena, kako zove svoju suprugu Zdenku, imaju zasad petero unučadi. Uz svoju najveću životnu strast nogomet, Ćiro je poznat kao strastveni sakupljač skupih i finih stvari - među ostalim kolekcionar je satova, umjetničkih slika, oružja i valuta svih vrsta. Recitira Preverta, pjevuši Brela, Becauda, Aznavoura, ali i Ivu Robića. Sentimentalno je vezan za film Doktor Živago, ali i za Vrdoljakovu Dugu mračnu noć. Osim nogometa, iznimno voli i borilačke sportove, osobito boks i sumo hrvanje, te motociklizam. Često citira Montesquieua i poziva se na Nietzschea. Premda je u vrijeme svoga neponovljiva trijumfa sa zagrebačkim Dinamom 1982. godine bio u Jugoslaviji označavan i kao hrvatski nacionalist, uvijek je na neki način i tražio i uživao zaštitu visoke politike.

Svi trenerski angažmani Miroslava Ćire Blaževića:

1963. – 1967. Vervey

1967. – 1972. FC Sion

1973. – 1974. Lausanne Sports

1975. – 1976. Reprezentacija Švicarske

1979. – 1980. NK Rijeka

1980. – 1983. NK Dinamo Zagreb

1983. – 1984. Grasshopper

1985. PAOK FC

1986. FK Priština

1986. – 1988. NK Dinamo Zagreb

1988. – 1990. Nantes

1990. – 1994. NK Dinamo Zagreb

1994. – 2000. Reprezentacija Hrvatske

2001. – 2002. Reprezentacija Irana

2002. NK Osijek

2002. – 2003. NK Dinamo Zagreb

2003. NK Mura

2004. – 2005. NK Varteks Varaždin

2005. HNK Hajduk Split

2005. – 2006. Neuchatel Xamax

2006. – 2008. NK Zagreb

2008. Reprezentacija Bosne i Hercegovine

Pjevači amateri za novi klavir Osnovnoj glazbenoj školi

Tijekom cijele festivalske večeri članovi DND-a su od okupljenih posjetitelja prikupljali
dobrovoljne priloge i uz jedno veliko hvala svima sa zadovoljstvom možemo reći da se
prikupilo 4.200,00 kn.

Uz brojnu publiku, u kojoj je na naše
zadovoljstvo bilo najviše raspjevane i
rasplesane djece, uspješno je održan
Prvi festival dječjih pjevača amatera. Na ljetnoj
pozornici nastupio je 21 izvođač koji je pjevao
uz priloženu matricu željene pjesme. Program
su uspješno vodili Ronald Bogatić i Tessa
Dumančić, članica Dječjeg foruma „Baltazar“.
Nakon pozdravnog govora predsjednice DND-a
Donji Miholjac, Spomenke Drašinac-Kurtagić,
festival je otvorio Alen Živković sa svojom
pjesmom, Sretan ti rođendan grade, koja je
doživjela promociju povodom obilježavanja
950.godina grada Donjeg Miholjca. Prije
početka natjecateljskog dijela nastupili su i
nastavnici Osnovne glazbene škole «August
Harambašić» Donji Miholjac, Silvija Ježić-
Knežević i Darko Nikolić s pjesmom „Over the
rainbow“. Njihov nastup je i slikovito prikazao
da glazbenoj školi nedostaje koncertni klavir, za
koji su se ovom prilikom i sakupljali dobrovoljni
prilozi.
Tijekom cijele večeri članovi DND-a su
prikupljali dobrovoljne priloge i uz jedno veliko
hvala svima sa zadovoljstvom možemo reći
da se prikupilo 4.200,00 kn. Narednih dana
očekujemo uplate i privrednih subjekata s
područja grada Donjeg Miholjca i okolice te
ćemo tada znati ukupan iznos prikupljenih
sredstava.
Nakon svih izvođača žiri je prebrojavanjem
svojih glasova odlučio da 1.nagradu i televizor
dodijele Doris Matović iz OŠ „A.Harambašić“
Donji Miholjac koja je pjevala pjesmu „My
heart will go on“, 2.nagradu i MP4 Doni Sudar
iz OŠ „Hrvatski sokol“ Podravski Podgajci koja
je pjevala pjesmu „Malo pomalo“, te 3.nagradu
i MP3 Dejanu Kožariću iz OŠ „Matija Gubec“
Magadenovac koji je pjevao pjesmu „Jedan
život malo je“.
Prebrojavanjem glasova publike koja je
tijekom cijele večeri na dobivenim listićima
mogla glasati za svoje kandidate sa 44 glasa
ili 15,3% od 287 prebrojanih listića, nagradu
publike i DVD, poklon tvrtke Limex, osvojila
je Ana Sukačić iz OŠ „A.Harambašić“ Donji
Miholjac koja je pjevala pjesmu „Pustinja“.
Nakon završetka programa, članovi DND-a
su u svojim prostorijama organizirali i prigodni
domjenak za natjecatelje, predstavnike grada
i žiri koji su činili nastavnici glazbene škole i
glazbene kulture u osnovnim školama: Nada
Došek, Terezija Bratuševac, Adam Pavić, Silvija
Ježić-Knežević, Darko Nikolić, Martina Kustura,
Marija Šerić i Zlatko Senta iz Kulturne udruge
„Martina“ koja je inicijator ovog festivala.
Na samom završetku festivala svi sudionici
izrazili su želju i nadu da ovaj festival za mlade
postane tradicionalan.

DND Donjeg Miholjca

Jedna od prvih glazbenih škola
u Hrvatskoj utemeljena je 1834.
godine u Donjem Miholjcu – nakon
zagrebačke (1788. godine), riječke,
karlovačke, varaždinske i osječke.
Miholjčani su učili svirati sljedeće
instrumente: flautu, klarinet, fagot,
rog, trubu, violinu, glasovir i orgulje,
a slušali su i teoretske predmete.
Završni ispit polagali su u Pečuhu.
Učenički orkestar svirao je u crkvi
i po zabavama te u dvorcu obitelji
Prandau koja je bila i osnivač i
financijski potpomagatelj glazbene
škole. Nažalost, smru Karla
Prandaua gasi se glazbena škola,
ali glazbena poduka ostaje u okviru
općih škola, glazbovanja u crkvi te
folklornih skupina i vatrogasnog
društva. Glazbena škola u Donjem
Miholjcu ponovo je utemeljena
1973. godine. U njoj se podučavaju
tri glazbala: glasovir, gitara i
harmonika.

Plodovi zemlje Matijević uveli Sustav upravljanja kvalitetom ISO 9001:2000 i sustav samokontrole HACCP

Kako je na tiskovnoj konferenciji
istaknuo direktor tvrtke, Denis
Matijević, odluka o uvođenju sustava
samokontrole HACCAP donesena je kako bi
se proizvodnja podigla na još sigurniji nivo
i pružila transparentnost pri svakom koraku
proizvodnje.
- Taj smo certifikat, što možemo s ponosom
naglasiti, dobili ovih dana, a njime dokazujemo
da su u procesu proizvodnje osigurani svi
preduvjeti za zdravstveno ispravan proizvod.
Uz implementirani HACCP sustav, radimo isto
tako i prema zahtjevima Sustava upravljanja
kvalitetom-ISO 9001:2000, kojim nastojimo
zadovoljiti i najstrože zahtjeve naših kupaca –
istaknuo je Denis Matijević te dodao:
- Postupci i uvedeni sustavi samo su osnova
za visoku razinu kvalitete djelovanja, trajnu
i cjelovitu zdravstvenu ispravnost proizvoda
te je stoga naša obveza stalno usvajanje
novih spoznaja i stalna obuka. Neprekidno
unaprjeđenje sustava kvalitete treba dovesti do
zadovoljnih i vjernih kupaca što će biti temelj za
širenje poslovanja.
R. Bogatić

Svečanost amaterskog entuzijazma

Otvorenje obnovljene pozornice Mjesnog društvenog doma u Rakitovici popratila je svečanost
na kojoj je posebno priznanje izrečeno mještanima Rakitovice okupljenih oko Kulturnoumjetničkog
društva. Oni su iz dana u dan svojim nesebičnim radom obnovili pozornicu uz
financijsku potporu Gradskog proračuna

Prigodnim kulturno-umjetničkim
programom u kome su članovi
Kulturno umjetničkog društva «Josip
Čoklić» iz Rakitovice nasmijali svoje goste
i brojne mještane započela je svečanost
otvaranja obnovljene pozornice u Mjesnom
društvenom domu.
«Ovo je druga obnova pozornice u mome
životu,» istaknuo je tom prilikom Nikola
Sklizović, predsjednik KUD-a sretan i zadovoljan
što je opsežan posao priveden kraju. «Nije sve
dovršeno, ali na dobrom smo putu da obnovu
uskoro završimo potpuno» - naglasio je.
Zahvalio je svima koji su dali svoj doprinos
u obnovi, posebno brojnim članovima Društva
koji su uložili mnogo slobodnog vremena
i vlastitim radom obnavljali pozornicu. S
posebnim je emocijama Sklizović govorio o
činjenici da je po prvi puta od kako postoji
Društveni dom obavljen njegov blagoslov što
svjedoči o povezanosti vjere i kulture, ali i o tome
da se ta veza u prošlom vremenu nije dopuštala.
Posvetu je s posebnim zadovoljstvom obavio
prečasni Antun Drenjančević.
Obnova pozornica u Mjesnom društvenom
domu ostvarenje je tek dijela obećanja koje je
mještanima Rakitovice dao tada novoimenovani
gradonačelnik Donjeg Miholjca Stjepan Viduka
pri stupanju na novu dužnost. Podsjetio je na
to u pozdravnom govoru prigodom otvaranja
pozornice kao jedan od mnogih uzvanika na
toj svečanosti. Istaknuo je da će i dalje nastojati
usmjeravati financijsku pomoć u ravnomjeran
razvoj svih naselja na području Grada jer je
spreman uložiti mnogo napora u poboljšanje
uvjeta života i rada. Istaknuo je da je pri kraju
velika investicija izgradnje vodovodne mreže
u mjestu, da se uskoro otvara Poštanski ured u
Rakitovici, a da ulaganje u obnovu pozornice u
društvenom domu ima mnogo veće značenje
nego što je vrijednost uložena novca. Ovi su
radovi pokazali da su mještani, osobito oni koji
su povezani s Kulturno-umjetničkim društvom,
spremni uložiti i dodatne napore kako bi si
uredili mjesto u kome se ugodno druže u
slobodno vrijeme.
Mjesno Kulturno-umjetničko društvo i
novom će pozornicom obilježiti sedam decenija
uspješnog djelovanja.
Projekti vrijedni 25 milijuna kuna
Sudjelujući u prigodnoj svečanosti
gradonačelnik Viduka istaknuo je i cijeli niz
pokrenutih projekata u koje će se u naredne
dvije godine uložiti preko 25 milijuna kuna,
a stanovnicima Grada Donjeg Miholjca i
prigradskih naselja donijet će viši standard
stanovanja. Prije svega se misli na završetak
vodovodne mreže, kanalizacijske mreže te
pročistača otpadnih voda, a zatim i ulaganje u
odlagalište otpada. Naglasio je da su ostvarene
i namjere da se potakne cijeli niz mjera koje
bi trebale utjecati na lakši obiteljski život.
Opsežnim projektom zaposleno je 14 domaćica
koje svakodnevno skrbe o dvjestotinjak starijih
i nemoćnih osoba i njihovim potrebama.
Svaka mlada obitelj za novorođenče dobije
tisuću kuna, a iz Gradskoga proračuna se
pomaže studiranje svim studentima koji prema
utvrđenim kriterijima ispunjavaju uvjete za
dobivanje stipendije. Doda li se tome i pomoć
u smanjenju troškova prijevoza učenika u
škole očito je da je uspostavljen sustav mjera
koje će efikasno doprinijeti bitnom povećanju
životnog standarda stanovnika Grada Donjeg
Miholjca i prigradskih naselja. U okviru svojih
mogućnosti Grad će stvarati preduvjete za brži
razvoj gospodarstva, pa će koordinirati mjere
koje donose različita ministarstva u smislu nepovratnog ili kreditnog ulaganja u razvojne
planove. Posebno je Viduka istaknuo velik
doprinos lokalnih investitora jer, uzalud bi se
čekalo na razvoj da se čekalo na investitore iz
Europe i svijeta. Tako će se uskoro pokrenuti
ulaganja u izgradnju stočarskih farmi, a nastavit
će se i ulaganja u izgradnju industrijskih
kapaciteta u Industrijskoj zoni. Na taj se način
otvaraju nova radna mjesta pa sve više mladih
ljudi pronalazi zaposlenje na području grada i
ne moraju odlaziti u potragu za poslom u druge
krajeve ili inozemstvo. Ulaganjem u ujednačen
razvoj udruga nastoji se osmisliti skladan okvir
za razvoj društvenog identiteta svih stanovnika,
bez obzira žive li u gradu ili na selu, zanima li ih
sport, kultura ili neka druga djelatnost. To nije
jednostavno, istaknuo je gradonačelnik Viduka,
jer u gradu djeluju 74 udruge koje trebaju
financijsku pomoć za nesmetano djelovanje.

Olakšano kretanje invalidnim osobama

Dvjestotinjak invalidnih osoba, mnoge
starije osobe, roditelji s malom
djecom u kolicima, uskoro će se moći
u svakodnevnom kretanju koristiti pogodnosti
na novoizgrađenim prijelazima na gradskim
prometnicama u Donjem Miholjcu.
«Nakon mnogih zahtjeva koje smo upućivali
svim dosadašnjim gradonačelnicima, tek je
Stjepan Viduka pokazao razumijevanje za naše
probleme i počeo ih rješavati. Zahvalni smo mu
na tome, a posebno ako se to stavi u kontekst
uređenja novih prostorija namijenjenih
invalidnim osobama u Gradskoj udruzi» rekao
nam je Tomislav Dukmenić, predsjednik Udruge
invalida Donjeg Miholjca.
«Do sada smo imali prostorije na katu,
nismo imali pristupnu rampu pa je to bio velik
problem za nas s tjelesnim oštećenjima. Slična
je situacija i u cijelom gradu. Na žalost i kada
riješimo sve arhitektonske barijera koje postoje
na našim ulicama ostat će problem barijera na
ulazu u javne ustanove i institucije, jer osim
u Domu zdravlja ne postoji pristupna rampa
koja bi pomogla pristup invalidnim osobama,»
nastavio je Dukmenić.
Na gradskim je ulicama već uređeno nekoliko
prijelaza gdje su uklonjene barijere, a na nekim
se mjestima upravo završavaju poslovi. Grad
će, prema informacijama do kojih smo došli
financirati uklanjanje četrdesetak barijera za što
će izdvojiti oko 200 tisuća kuna.