"Srce, ja ću od tebe napraviti dobar tamburaš"

Na "Miholjačkom sijelu", već po tradiciji, i ove su godine nastupali "Slavonski bećari" i poklonicima tamburaške glazbe razgalili dušu. S njima je nastupao i njihov osnivač Antun Nikolić - Tuca. U očekivanju nastupa s njim smo prebirali po sjećanjima glazbenika - veterana koji se, nema sumnje, zahvaljujući svirci i tamburici i u šezdeset i petoj sjajno drži i nastupa kad god se za to pruži prigoda

Antun Nikolić, svima znan po nadimku Tuca, sjajan je glazbenik koji je zahvaljujući tamburici i glazbi obišao mnoge svjetske metropole. Nije čudo što je taj doajen tamburaške glazbe tako sjajan glazbenik. Imao je sjajnog učitelja - legendarnog Jašu Lakatoša koji je, kada ga je čuo kako svira kao dječačić, odmah naslutio da pred sobom ima izrazito talentiranog svirača. Riječi koje je tada majstor Jašo rekao, popularni Tuca pamti još i danas: "Srce, ja ću od tebe napraviti dobar tamburaš“. Cijeloga je života vezan za glazbu i tamburicu, ali je njegovo ime sinonim za "Slavonske bećare“ sastav koji je proslavio tamburašku glazbu.

35 godina "Slavonskih bećara"

"Slavonske bećare“ smo osnovali 1971. godine Kićo Slabinac i ja. Naime, prije toga smo imali veliki tamburaški orkestar pri Radio Osijeku, koji je bio osnovan za studijska snimanja, pa smo zaključili da bi bilo dobro osnovati manji sastav koji bi mogao češće nastupati. Od tada smo nekoliko puta mijenjali ekipu, a eto ja sam stalan u svim postavama. Kroz "Bećare“ je prošlo 25 glazbenika od kojih su mnogi kasnije napravili solističke karijere. U "Bećarima“ su nastupali i Miroslav Škoro, Marta Nikolin, Šima Jovanovac, Željko Lončarić-Žec, Barba i mnogi drugi. U sadašnjem postavu sviramo već četiri - pet godina i nadam se da ćemo još dugo nastupati. Tamburaška je glazba još uvijek vrlo popularna, a znate da nije uvijek tako bilo. Drugi su nam nametnuli svoju glazbu, pa je bila prava rijetkost da se na veseljima poput svadbi čula tamburica. Mi smo, eto kroz ovih više od trideset pet godina sačuvali svoju glazbu, promovirali smo tamburicu kao univerzalni instrument. Drago mi je da smo mi dali dobar doprinos popularizaciji tamburaške glazbe. Imali smo taj osjećaj koji je nužan da tamburi vratimo važnost koju je imala u glazbenoj kulturi Slavonije. Pokazali smo da se na tamburici može svirati doslovce svaka vrsta glazbe - i jazz i klasična i rock. S Kićom smo snimili pet -šest LP ploča s izvornom narodnom glazbom i to je bilo dragocjeno za očuvanje domaćeg glazbenog izričaja. Mnogi su glazbenici počinjali upravo tako da su "skidali“ te izvorne narodne pjesme koje smo mi sačuvali od zaborava" - priča Tuca.

"Počeo sam svirati rano i prije no što sam krenuo u školu. Živjeli smo još u rodnoj Županji i kod kuće sam samouk počeo svirati tamburicu uz starijeg brata Luku. S njim sam imao i prvi nastup sa šest godina na nekoj njegovoj školskoj priredbi. Kasnije kada smo 1956. godine doselili u Osijek nastavio sam još ozbiljnije. Tamo je nastupao legendarni Jašo Lakatoš. On mi je bio glazbeni učitelj i uzor i kad me je čuo, odmah mi je rekao: “Srce ja ću od tebe napraviti dobar tamburaš“. Već za dvije godine, dakle 1958. godine sam nastupao u sastavu Radio Osijeka kojeg je vodio isto tako legendarni Julije Njikoš.

"Dinamiti"

Šezdesetih godina Kićo Slabinac i ja smo osnovali "Dinamite“. Bili smo u trendu, pratili smo što se događa na glazbenoj sceni i okupili smo prijatelje glazbenike s kojima nastupamo do 1967. kada odlazimo u vojsku. Poslije sam se opet vratio tamburici, nekoliko sam mjeseci svirao i u Tamburaškom orkestru Radio Novog sada, pa se opet vraćam u Osijek na Radio gdje sam član Tamburaškog orkestra i glazbeni urednik. Eto tako smo 1971. godine u vrijeme Hrvatskog proljeća osnovali Tamburaški sastav "Slavonski bećari“. Kod vlasti baš nismo bili dobro prihvaćeni, ali nas je zato publika jako voljela i eto, opstali smo sve ove godine. Već desetak godina u Bećarima nastupam sa sinom i nadam se da ćemo još dugo ovako. Mlađi dolaze, a ja se, nošen njihovim poletom, također osjećam mladim, iako imam šezdeset pet godina. Sad sam u mirovini, imam troje unuka kojima posvećujem dosta vremena. Rado se družim s prijateljima, često sam na Radiju gdje sam proveo mnoge godine uz glazbu. Volim i pecanje, ali baš ne stignem često biti na vodi, jer su mi unuci prva i najozbiljnija preokupacija“ - sjetno će "did Tuca“.

"U Miholjcu sam kao kod kuće"

Za Donji Miholjac me vežu lijepa sjećanja i prijateljstva. Često sam nastupao ovdje. Čini mi se da eto već šesti ili sedmi puta imamo nastup na Miholjačkom sijelu sa "Bećarima“. Dolazio sam u Donji Miholjac i okolna sela i kao glazbeni urednik Radio Osijeka s tonskim kolima da snimamo izvornu narodnu glazbu. Sin mi je ovdje išao u školu za vrijeme najžešćih napada na Osijek tijekom Domovinskog rata. Dolazim ovdje na pecanje. Stekao sam ovdje i drage prijatelje s kojima se redovito družim kada dođem, primjerice Baja Nikolić, Vlado Nemet i njegova supruga, tako da se ovdje osjećam kao kod kuće.