Politička previranja, javna medijska prepucavanja i optužbe iz druge polovice prošle godine, dobila su svoj sudski epilog. Podsjetimo, sve je započelo još početkom ljeta nakon iznenadne i prerane smrti tadašnjeg gradonačelnika Eduarda Šrajera. Uslijedilo je nekoliko crnih političkih mjeseci za grad Donji Miholjac. Borba za fotelje, opstruiranje funkcioniranja gradske uprave, javno iznošenje „prljavog veša“, neargumentirano etiketiranje i javno prozivanje, lavina priopćenja različitih političkih strana...postali su gradska svakodnevica. Bilo je to vrijeme velikih medijskih okršaja i obračuna tadašnje, odnosno sada bivše gradske vlasti na čelu sa Željkom Macanićem, Dubravkom Babić i Zoranom Kovačem s jedne strane i Josipom Šelejem koji je poveo i objedinio većinu vijećnika Gradskoga vijeća koji su na legalan način izglasali i javno iskazali nepovjerenje istima. Bilo je to vrijeme kada su svi važniji gradski projekti stajali zbog nefunkcioniranja lokalne samouprave, vrijeme kada su se davale ostavke, pa povlačile, vrijeme kada su pojedinci na ulicama prozivali ugledne građane i uspješne poduzetnike, vrijeme kada se nisu birala sredstva kako bi se ostvarili politički ciljevi. Ukratko, bilo je to vrijeme „političke farse“ koja nikome nije donijela korist, a šteta koju je pretrpio grad i njegovi građani, još će se dugo utvrđivati. Kraj godine donio je i razrješenje krize. Na žalost, tek nakon intervencije Središnjeg ureda za državnu upravu izabran je novi predsjednik Vijeća, a nedugo nakon toga i novi gradonačelnik. Situacija u Gradskom vijeću je normalizirana, formirano je novo Poglavarstvo, Gradska uprava je profunkcionirala i rezultati toga bili su vidljivi vrlo brzo. Nastavljeni su započeti infrastrukturni i komunalni radovi, dodijeljene su stipendije studentima, rodilje i novorođena djeca dobili su jednokratnu financijsku pomoć Grada, nastavljaju se projekti uređenja Industrijske zone „Janjevci“, kreću radovi na izgradnji pročistača... Ali ni to nije sve. Novi gradonačelnik, Stjepan Viduka sa svojom ekipom i koalicijskim partnerima, pokrenuo je i nekoliko kapitalnih investicija koje će imati dugoročni utjecaj na razvoj grada. Više se ne govori o praznom Gradskom proračunu, nego o investicijama koje se mjere u desecima milijuna kuna. Sanacija odlagališta otpada „Doroslov“ – 30 milijuna kuna. Izgradnja pročistača otpadnih voda – 30 milijuna kuna. Tu su i brojne druge investicije koje se možda ne mogu mjeriti veličinom uloženog novca u ovom trenutku, ali zato imaju izuzetan značaj za Grad i njegove građane. Izgradnja kolektora u ulici Vatroslava Lisinskog, uređenje zapadnog ulaza u Grad, nastavak radova na izgradnji sekundarne, mjesne vodovodne mreže u Svetom Đurđu i Podravskim Podgajcima, kao i u Rakitovici te dalje prema Miholjačkom Poreču, Radikovcima i Golincima. Sve su to projekti koji su cijeli drugi dio lanjske godine stajali u zapećku i nikome nije padalo na pamet baviti se njima. Da ne govorimo o projektima iz područja kulture, športa i svih onih ostalih grana društvenog života koji svakodnevno tangiraju svakog stanovnika jednog urbanog središta kao što je to naš Donji Miholjac.
No da se vratim na početak priče. Sva ta politička previranja, bespoštedna „borba“ za pozicije, nije završena promjenom gradske vlasti. Uslijedilo je drugo poluvrijeme u sudnicama Općinskog suda u Donjem Miholjcu. Dubravka Babić, Željko Macanić i Nedeljko Kovačić tužili su Josipa Šeleja, Josip Šelej tužio je Željka Macanića. Razlozi – povreda časti i ugleda pojedinca, kleveta te predbacivanje kaznenog djela. Uslijedila su prva ročišta i ...završetak priče. Naime, pokrenuti sudski sporovi okončani su na način koji se i očekivao od uglednih gradskih političara, gospodarstvenika, civiliziranih i kulturnih ljudi. Sve tužbe su povučene, a sporovi okončani međusobnom nagodbom na zadovoljstvo svih zainteresiranih strana. Ovakav rasplet mogao se i očekivati. Ipak se radi o ljudima koji svojim javnim djelovanjem, poslovnim potezima i utjecajima snažno utječu na razvoj Grada, ali i na sve ostale pore društvenog, športskog i kulturnog života u Donjem Miholjcu. Očito je prevladala spoznaja da o njihovom međusobnom razumijevanju i suradnji ovisi i kvaliteta života, odnosno razvoj našega grada. Sudskim epilogom završena je priča o „šerifima“, „gradskim vlastodršcima“, „koalicijama dužnika“ inim političkim pamfletima koji su se nemilosrdno dijelili prošle godine. Nama, običnim građanima Donjeg Miholjca, ostaje samo upitati se je li sve to bilo potrebno. Nije li takva nagodba mogla biti postignuta ranije, nije li tadašnja gradska vlast, kada je shvatila da je izgubila većinu, mogla odstupiti dostojanstveno i civilizirano, zar je Grad zaista morao izgubiti šest mjeseci svoga razvoja... U, primjerice Italiji, vlast, i to ne gradska, nego na državnoj razini, mijenja se „malo-malo“. Jedni odlaze, drugi dolaze, pa se onda oni prvi opet vraćaju, pa dolaze treći. To je politika. Razvoj grada, investicije, razvojni projekti, ne smiju više nikada biti talac nečijeg osobnog interesa ili vlastitog političkog opredjeljenja.
Ronald Bogatić
No da se vratim na početak priče. Sva ta politička previranja, bespoštedna „borba“ za pozicije, nije završena promjenom gradske vlasti. Uslijedilo je drugo poluvrijeme u sudnicama Općinskog suda u Donjem Miholjcu. Dubravka Babić, Željko Macanić i Nedeljko Kovačić tužili su Josipa Šeleja, Josip Šelej tužio je Željka Macanića. Razlozi – povreda časti i ugleda pojedinca, kleveta te predbacivanje kaznenog djela. Uslijedila su prva ročišta i ...završetak priče. Naime, pokrenuti sudski sporovi okončani su na način koji se i očekivao od uglednih gradskih političara, gospodarstvenika, civiliziranih i kulturnih ljudi. Sve tužbe su povučene, a sporovi okončani međusobnom nagodbom na zadovoljstvo svih zainteresiranih strana. Ovakav rasplet mogao se i očekivati. Ipak se radi o ljudima koji svojim javnim djelovanjem, poslovnim potezima i utjecajima snažno utječu na razvoj Grada, ali i na sve ostale pore društvenog, športskog i kulturnog života u Donjem Miholjcu. Očito je prevladala spoznaja da o njihovom međusobnom razumijevanju i suradnji ovisi i kvaliteta života, odnosno razvoj našega grada. Sudskim epilogom završena je priča o „šerifima“, „gradskim vlastodršcima“, „koalicijama dužnika“ inim političkim pamfletima koji su se nemilosrdno dijelili prošle godine. Nama, običnim građanima Donjeg Miholjca, ostaje samo upitati se je li sve to bilo potrebno. Nije li takva nagodba mogla biti postignuta ranije, nije li tadašnja gradska vlast, kada je shvatila da je izgubila većinu, mogla odstupiti dostojanstveno i civilizirano, zar je Grad zaista morao izgubiti šest mjeseci svoga razvoja... U, primjerice Italiji, vlast, i to ne gradska, nego na državnoj razini, mijenja se „malo-malo“. Jedni odlaze, drugi dolaze, pa se onda oni prvi opet vraćaju, pa dolaze treći. To je politika. Razvoj grada, investicije, razvojni projekti, ne smiju više nikada biti talac nečijeg osobnog interesa ili vlastitog političkog opredjeljenja.
Ronald Bogatić
Nema komentara:
Objavi komentar