5. rujna 2008.

Kako neki Miholjčani «vole» svoj grad…

Miholjačko sijelo je za nama, a unatoč tome što je još sezona godišnjih odmora u gradu već počinju pripreme za novu veliku gradsku «feštu», Dan grada i blagdan njegovog zaštitnika Sv. Mihaela Arkanđela. Ovogodišnje Sijelo bilo je jedno od najbolje organiziranih, što su potvrdili gotovo svi gosti i sudionici, a i osobno kao neposredno uključen u organizaciju već više od 10 Miholjačkih sijela, mogu posvjedočiti da nikada manifestacija nije protekla ovako glatko i bez trzavica. Zadovoljni su bili i gosti i izvođači, a prema povratnim informacijama koje imam, i sami građani Donjeg Miholjca koji su nakon dužeg vremena imali prigodu uživati u glazbenom, zabavnom i folklornom programu. I što je najvažnije, manifestacija je sva tri dana bila bogato ispunjena različitim sadržajima i programima u kojima su mogli uživati doslovno svi – od 7 do 77 godina. Posve je sigurno da ova manifestacija ne bi ovako uspjela da se u organizaciju nisu uključile i tvrtka Limex, kao generalni sponzor koji je financirao gotovo polovicu troškova te Hotel Slavona koji je ustupio prostor, ugostiteljsku uslugu, kako za posjetitelje, tako i za veći dio izvođača kojima je osiguran ručak i piće, njih gotovo 1.000, ali i iskustvom u organizaciji ovako velikih manifestacija i okupljanja velikog broja ljudi.

Pa, ipak… Kažu stari ljudi da će nezadovoljnika uvijek biti. Istina, nismo svi isti i ne volimo svi istu glazbu, vrstu zabave, opuštanja… Svejedno ne mogu prešutjeti i ne prokomentirati pojedine stavove određenih dežurnih gradskih dušobrižnika koji svoje frustracije i pravo na vlastito mišljenje iskazuju isključivo na internetskim forumima skrivajući se iza različitih nadimaka i debelih zidova koje-kakvih «birtija». To su tipovi koji u pravilu nisu ništa postigli u životu (čast izuzecima) i koji su sposobni jedino beskrajno i beskorisno lamentirati o bilo čemu. Oni su u pravilu u sve «dobro» upućeni, imaju svoje «provjerene» izvore informacija, pametniji su od najpametnijih i «svakom loncu poklopac». Pa su tako ti pojedinci početkom ljeta kukali kako će i ovo ljeto u Miholjcu proteći u neopisivom «mrtvilu i dosadi, jer se u Gradu ništa ne događa, nitko ništa ne organizira jer su na čelu Grada, Turističke zajednice i brojnih drugih Udruga uglavnom nesposobnjakovići koje nije briga za Miholjac». E sad, što je ovoga ljeta Donji Miholjac bio jedan od domaćina biciklističke utrke Tour de Slavonia, što je Miholjačko sijelo sa svim svojim popratnim manifestacijama trajalo 4 dana, što je Zajednica športskih udruga grada Donjeg Miholjca uz još jedno generalno sponzorstvo tvrtke Limex organizirala malonogometni turnir Limex kup koji je trajao tri dana i igrao se pod svjetlima reflektora, što Turistička zajednica i ove godine organizira Ljeto na Dravi, što je trebao biti održan Prvi izbor Miss i Mistera Drave, a nije zbog nezainteresiranosti Miholjčana, što slijedi druga po redu nacionalna NLO i Star track konvencija, što je pred nama i ne znam već koje po redu Alternativno sijelo, što se Grad uz podršku donjomiholjačkog gospodarstva priprema za Dan grada organizirati po prvi puta jedan veliki, pravi mega koncert… ništa to nije bitno «frajerima» koji sjede za svojim računalima i lamentiraju o tome kako u gradu Donjem Miholjcu ništa ne valja, kako je to «mrtav» grad i kako za njih i njima slične u tom gradu nema budućnosti. Ipak, za njih imam jednu poruku. Gospodo mlada, prihvatite se posla, zasučite rukave i učinite nešto za ili u Donjem Miholjcu. Pametovati i beskrajno razglabati, a ne činiti ništa, to može svako. Pametno predlagati i činiti nešto da se to ostvari – e, to je već nešto sasvim drugo. Sjetite se na što je ličilo Miholjačko sijelo prošle godine, što je u našem Gradu bilo organizirano prije tri – četiri godine… Stoga, kada sljedeći put odlučite po nekome ili nečemu «pljuvati», razmislite kako se osjećaju ljudi koji su uložili sve svoje znanje i iskustvo, novac i slobodno vrijeme kako bi nešto organizirali za vas i vama slične. Na sreću, puno je više ljudi koji nisu poput vas i koji cijene i razumiju trud i odricanje pojedinaca za dobrobit cijele zajednice. Na kraju krajeva, to su uglavnom ljudi koji su u svom životu nešto napravili, uspjeli i iza kojih stoje rezultati, a vi i dalje samo lamentirajte i «pljujte» zavaljeni u svoje stolice ispred računala i skriveni iza nadimaka i zaštićeni oblacima neprozirno dima u lokalnim «birtijama» (ponovo, čast izuzecima)… Zapitajte se, na što bi ličilo ovo ljeto da nije bilo Melije Vidaković, Stjepana Viduke, Josipa Šeleja, Stjepana Mikolaševića, Krunoslava Zvonarića, Zvonka Popovića, Vlade Skeledžije, braće Jurinjak, Borisa Kiša i brojnih drugih samozatajnih ljudi koji su se stavili na raspolaganje u interesu dobrobiti naše zajednice.

Nema komentara: